Dječje respiratorne bolesti spadaju u najčešću akutnu i kroničnu problematiku djece. Od
akutnih stanja, osim čestih virusnih infekcija dišnih putova svakako treba spomenuti akutne
upalne opstrukcije dišnog puta tipične za dojenačku dob i dob malog djeteta – virusni
brohhiolitis i krup. Od kronične ponavljajuće problematike valja istaći virusima potaknute
bronhoopstruktivne epizode u dojenčadi i male djece te dječju astmu kao najčešću ozbiljnu
kroničnu bolest djece koja redovito ima alergijsku podlogu.
Učestalost astme i alergijskih bolesti zadnjih desetljeća u zabrinjavajućem je višestrukom
porastu. To se poglavito odnosi na dječju populaciju koja češće pati od reakcija
preosjetljivosti u usporedbi s odraslima. Dječjoj astmi često su pridružene i druge alergijske
bolesti kao što su alergijski simptomi na nosu i očima te atopijski dermatitis. Ne sva, ali
značajan udio djece koja pate od alergijskih bolesti slijedi vremenski obrazac pojavnosti tih
bolesti u skladu s "alergijskim maršem". U dojenačkoj dobi započnu problemi preosjetljivosti
na hranu i atopijski dermatitis da bi nakon treće godine života postala aktualna senzitizacija
na inhalatorne alergene uz pojavu astmatskih simptoma. Na koncu tog marša slijede
alergijski simptomi na nosu i peludna hunjavica u školskoj dobi.
Danas je cilj liječenja astme postizanje potpune kontrole bolesti. To znači da treba nastojati
da dijete koje pati od astme uopće nema simptome otežanog disanja uz potpuno očuvanu
kvalitetu života uključujući i aktivno bavljenje sportom. Shvaćanje astme kao kronične upalne
bolesti donjih dišnih putova dovelo je do toga da se u velike većine djece s astmom postiže
potpuna kontrola bolesti. To je prvenstveno rezultat primjene inhalacijskih kortikosteroida.
To su vrlo učinkoviti protuupalni lijekovi koji kada se udišu u pravoj dozi i na ispravan način
nemaju značajnijih nuspojava.
Za dobru kontrolu astme potrebno je imati individualizirani pristup bolesnom djetetu. Treba
voditi računa o nizu komorbiditeta koji mogu biti razlog lošije kontrole bolesti.
Jedan od njih jest alergijski rinitis koji je često pridružen astmi. Postizanje dobre prohodnosti nosa
preduvjet je da i astma bude pod zadovoljavajućom kontrolom.
Atopijski dermatitis jedna je od prvih kliničkih manifestacija “alergijskog marša”. Nesnosni
svrbež suhe ekcematozne kože dominantno je kliničko obilježje bolesti koje značajno
umanjuje kvalitetu života bolesnog djeteta. Obično je bolest posljedica alergijske
preosjetljivosti na neke namirnice, ali i na inhalatorne alergene. Međutim, u značajne
proporcije dojenčadi i male djece koja pokazuju kliničku sliku atopijskog dermatitisa alergija
ne mora biti ključan uzrok bolesti.
Od ostalih alergijskih bolesti djeca često pate od epizoda akutne urtikarije. U manjem broju
slučajeva radi se i o problemu dugotrajne kronične urtikarije koja zna biti tvrdokorna i obično
nema alergijsku podlogu. U djece se često javlja i problem reakcija preosjetljivosti na hranu i
lijekove koje ne spadaju nužno u alergijske reakcije i čiji uzrok nije uvijek moguće sa
sigurnošću utvrditi. Neka djeca sklona su anafilaktičkim reakcijama preosjetljivosti. To su
alergijske reakcije koje nastupaju naglo, izuzetno su snažne i mogu ugroziti život djeteta.
Važan pobol u suvremenoj pedijatrijskoj kazuistici predstavljaju i imunološki posredovane
bolesti. Danas se čitav niz kroničnih bolesti liječi imunosupresivnim lijekovima kao što su
krotikosteroidi i biološka terapija. Isto za posljedicu može imati pojavu jatrogeno izazvanih
sekundarnih imunodeficijencija. Primarne imunodeficijencije izrazito su rijetka heterogena
grupa bolesti čija se prisutnost u bolesnog djeteta ne bi smjelo previdjeti. Poseban problem
predstavljaju djeca s dugotrajnom vrućicom koja može ukazivati na neku od kroničnih
upalnih bolesti vezivnog tkiva uključujući juvenilini idiopatski artritis kao najčešću od njih.
prof. dr. sc. Srđan Banac, dr. med, specijalist pedijatrije
Uže područje rada – subspecijalist:
– pedijatrijska pulmologija
– pedijatrijska alergologija i klinička imunologija
